Piše: Goran Cvetković

NE MI BUŠIT KONDOME

Beton broj 142

    Vrlo produktivni i duhoviti zagrebački autor, poznat po svojim društveno kritičkim delima – poduhvatio se da preispita delovanje Katoličke crkve u savremenom hrvatskom društvu. Temom i sadržajem svoje drame, odmah se uklopio u temu ovogodišnjeg 30. Festivala u Brčkom: „Bolest društva“. Naime, selektor: glumac, reditelj i profesor na tuzlanskoj Umetničkoj akdemiji, Vlado Kerošević, … Čitaj dalje

Piše: Goran Cvetković

BITKA ZA FORMU

Beton broj 141

  BITEF Teatar je osnovan baš zato da bi se na toj vrlo dinamično zamišljenoj sceni, koja se nedavno ipak, prilično ukrutila u načinu organizacije prostora – prikazivale nekonvencionalne predstave umetnika, koji rado eksperimentišu i sa sadržajem i sa formom u toj meri da se redovna repertoarska pozorišta teško odlučuju da njihove projekte stave na … Čitaj dalje

Piše: Goran Cvetković

KAKO SE MALAO ČELIK

Beton broj 142

    Socijalistička imperija SSSR stvorila je moćnu propagandnu mašineriju u kojoj su u početku istorije ove prve zemlje socijalizma vredno radili najbolji umetnici sa najmodernijim idejama i, uz svesrdnu podršku države, stvarali neverovatno bogata i neočekivano složena dela, u kojima se projektovao taj, zaista revolucionarni društveni poredak opšte pravde za sve potlačene. Da ne … Čitaj dalje

Piše: Haris Imamović

SAMOUBICA PO ZANIMANJU

Beton broj 142

    U 19. stoljeću poezija je još uvijek bila ozbiljna stvar. Imala je ozbiljne posljedice. Byron je, na primjer, osobito nepoetskom pojavom smatrao jelo, te je – da bi postao što produhovljeniji – iznašao dijetu koja je bila posve nalik gladovanju. A grofica Guccioli, njegova ljubavnica, nije uopće jela. Ljudi su se ubijali zbog … Čitaj dalje

Piše: Haris Imamović

MORE PRELIVENO U ĐEVĐIR

Beton broj 141

  Nakon što je odslušao čitavu silu Don Kihotovih priča, Sančo Panča odlučuje da i sam ispripovijeda nešto. Išao nekakav kozar sa svojim stadom, kaže Sančo, i došao do neke rijeke. Kad je vidio kozar da sa svojim saputnicama neće moći pregaziti rijeku, on napravi splav i zatim preveze prvu kozu. Pa se onda vrati … Čitaj dalje

Piše: Saša Ćirić

BAJONET NA VINILU

Beton broj 141

      Prvenac Saše Stanišića (Višegrad, 1978) čitalac prihvata na isti način kao romane, recimo, Ildiko Lovaš, Melinde Nađ Abonji ili Beć Cufaja, kao naše romane pisane na stranom jeziku prevedene na naš jezik. Ipak, za razliku od pomenutih autorki i autora, Stanišiću je ovo drugi prevod na naški (Ande Bukvić na hrvatski, posle … Čitaj dalje

Piše: Goran Cvetković

GLASOVI PROBUĐENE PROŠLOSTI

Beton broj 140

  U vreme kad je ova predstava prvi put igrana, kao jedan od neodoljivih hitova tadašnjeg Ateljea 212, srećno sam izbegao da gledam to čudo probuđene prošlosti koje je opijalo tada još osokoljeni duh srpskog naroda, spremnog na u tajnosti pripremane nove ratove, starim sloganom: Srbi u ratovima pobeđuju, a u miru sve to izgube. … Čitaj dalje

Piše: Saša Ćirić

TEROR POHLEPE PROTIV TERORA STRAHA

Beton broj 138

  DistopijskI roman Josipa Mlakića Planet Friedman podvrgava kritici racionalizam tržišnog kapitalizma. Za Mlakića kapitalistička racionalnost je racionalnost radikalizovanog utilitarizma. Razumno je ono što je korisno, korisno je ono što donosi profit, emocije su beskorisni balast, štaviše opasni balast jer destabilizuju pojedinca, onemogućavaju ga da logički misli, da racionalno odredi svoje prioritete i da se … Čitaj dalje

Piše: Saša Ćirić

Dopričnjak

Beton broj 136
admin: Starbuck

Teško je danas biti pisac u Srbiji. Ne samo da moraš da napišeš knjigu, već moraš i da je objaviš pre nego što ti propadne izdavačka kuća. U tom slučaju se sa gotovim, tj. urednički aminovanim i prelomljenim rukopisom seliš na stend baj kod drugog izdavača, koji će te u najboljem slučaju forvardovati za narednu … Čitaj dalje

Piše: Goran Cvetković

Plehanov je stigao

Beton broj 134
admin: Starbuck

Baš sam počeo da razmišljam kako to Ministar kulture Srbije i savetnik predsednika Republike za kulturu, Bratislav Braca Petković i Radoslav Lale Pavlović, zamišljaju tu nacionalnu kulturu, koju bi rado finansirali i promovisali na državnom i svesrpskom nivou, kad – ne-lezi-vraže – eto ti prvog takvog dela na sceni – a gde drugo do u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu nekoliko dana posle diskretne reprize „Jogurt revolucije“.