Piše: Predrag Lucić

RANE LUKE MEŠTREVIĆA

Beton broj 163

 



Nagradu Glišić žiri, majko,

Dade mi pa mi uze,

SUBNOR mi prijeti, srdit je jako,

Ta knjiga vrijedi ćuze.


Na crnoj listi Meštrević Luka,

Priče mi guta noć,

Digla se na me motika, kuka,

Udbaš iz knjige na vrata će mi doć.


Rane, rane Luke Meštrevića

Kako da prebolim,

Kako da ga pišem, majko,

Kad ga SUBNOR živa hoće,

Kad mu svako rane soli,

A on boli ne zna da odoli?


SUBNOR-u da li po volji nije

Glavni lik u Partiji –

Kopilan što ga pop Grigorije

Sprči igumaniji?


Misli li SUBNOR pokojnog ujku

Da sam poštedit trebo?

Ubio ja sam Meštrević Luku,

Jer mi je sestru jebo.


Rane, rane Luke Meštrevića

Kako da prebolim,

Da l’ da oživim ga, majko,

Pa da makar na umoru

Kresne sestru i SUBNOR-u,

Komitetu i svakom cenzoru?