Beton B-logo

Kulturno-propagandni komplet

Kulturno propagandni komplet Beton osnovan je 2006. godine i izlazio je 16 godina u štampanom formatu, prvo kao dvonedeljni, a kasnije mesečni dodatak u okviru dnevnog lista Danas i sa samostalnim veb sajtom elektrobeton.net. U oktobru 2022. godine, dnevni list Danas odlučuje da prekine ovu saradnju, i od tada se aktivnosti u potpunosti oslanjaju na elektrobeton.net.
Beton faza Dvaipo je označena reorijentacijom na rekonstruisani veb sajt elektrobeton.net kao osnovno javno polje delovanja.
Beton B-logo
NAJNOVIJE

Armatura

Nikola Gajić

Osmomartovska dešavanja u Jugoslaviji

Beton B-logo

AntiCement

Dejan Čančarević

Žeton za multibol u fliperu ludila

Miomir Grujić Fleka, URBAZONA, plakat

Cement

Ana Sladojević

Indidženizacija nesvrstanosti

Detalj in situ kustoske intervencije u okviru izložbe Crno telo, bele maske. Kustos: Dejan Sretenović. Muzej afričke umetnosti – zbirka Vede i dr Zdravka Pečara. 2004. Foto: Ana Sladojević.

Blok br. 5

Danilo Milošev Wostok

WOSTOK: MIDNIGHT SUN

Štrafta

Radovan Popović

RADOVAN POPOVIĆ

Beton B-logo
SVI TEKSTOVI
Piše: Radio emisije

OKO BALKANA, Suzana Tratnik i Dušan Čater

Današnja emisija je posvećena slovenačkim književnim temama. Gošća emisije je Suzana Tratnik, prozna autorka, prevoditeljka i publicistkinja iz Ljubljane. Predstavićemo njen roman “Ime mi je Damjan” (izdavač: Deve), preveden još 2005. na srpski, kao i njen prozni opus. Drugi sagovornik je autor stvarnosne proze Dušan Čater, autor knjige priča “Džehenem”, objavljene kod nas prošle godine u izdanju … Čitaj dalje

Piše: Panos Petru (DEA, Siriza)

CRVENI KARTON ZA MERE ŠTEDNJE

Prvo bih hteo da kažem nekoliko stvari o neoliberalnim merama koje se sprovode protekle četiri godine i o njihovim razarajućim efektima na većinu stanovništva. Ponekad u ovim raspravama većinu vremena provedemo opisujući stanje u kom živimo, što često i nije od pomoći. Dva su razloga zbog kojih počinjem odavde. Jedan je taj što je Grčka … Čitaj dalje

Piše: Saša Ćirić

MALE GRADSKE PRIČE (12)

Racionalnost uvek podrazumeva neku proračunatost ili koristoljubivost. Zato je idealisti ne vole (blago rečeno), odnosno preziru. Ta proračunatost uvek vodi računa o tome šta ono što radim, ili što radi neko drugi, donosi meni lično, tj. koliko sam dobar u toj stvari, kako bi se reklo žargonom kafanskih ekonomista. Istina, možemo razlikovati dve vrste utilitarnih … Čitaj dalje

Piše: James Laughlin

ZEMLJA NADE (1)

  ŠTO OLOVKA PIŠE James Laughlin Ime Jamesa Laughlina zauzima ne samo jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti američkog nakladništva nego i sasvim izdvojeni položaj u panteonu znamenitih američkih pjesnika. Malo tko je u povijesti američke književnosti u tako ranoj mladosti ušao u svijet literature a tako kasno počeo objavljivati svoju poeziju kao James Laughlin. … Čitaj dalje

Piše: Milica Jovanović

KO NAS SNIMA?

Pre samo godinu dana svet je potresla afera zbog čijih je razmera izgledalo da život ovog puta zaista više nikada neće biti isti. Uprkos dramatičnim naslovima i žučnoj polemici koja je usledila, otkriće dotad sasvim nepoznatog i ne naročito važnog radnika u zamršenoj bezbednosnoj administraciji Sjedinjenih Država još uvek nije izazvalo promene kojima se Edvard … Čitaj dalje

Piše: Aleksandar Novaković

SNAGA, ENERDŽIJA, ATLETSKAJA FIGURA

Gromopucatelno najavljene akcije okrenute protiv fiskulturno-ideološke indoktrinacije desničarskih ekstremista iz pokreta 1389, a sprovedene krajem prošle godine od združenih snaga policije, Žandarmerije i Gradskog zelenila, nisu dale željene rezultate. Da podsetim: “teretane”, zapravo nekoliko skromnih napravica za zgibove i slično gimnastičarenje, raspršene po varoši (s akcentom na Voždovac) kao „dar“ organizacije koja raspiruje versku, nacionalnu … Čitaj dalje

KAPITALISTI SVETA, PROMENITE ZAKONE O RADU!   Po novom Zakonu o radu, poslodavci će moći lakše da otpuste radnike i biće motivisani da ih zaposle u većem broju.

Piše: Radio emisija

OKO BALKANA, Igor Štiks i Vladislav Bajac

U petak 13. juna u Britanskoj biblioteci u Londonu održan je Balkan Day, u okviru kojeg je održano nekoliko panel diskusija sa učesnicima sa Balkana.   Naši sagovornici su učesnici Dana Balkana: Igor Štiks, pisac i predavač na Univerzitetu u Edinburgu i Vladislav Bajac, pisac i urednik IK Geopoetika iz Beograda.   Autor i voditelj … Čitaj dalje

Piše: Antler (Brad Burdick)

TVORNICA (2)

http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/tvornica-1




 

“Jedino što moraš činiti jest stajati ovdje

     i pakirati poklopce dok izlaze ispod prese

     i svako malo provjeriti nema li neki s greškom.

Naguraj dovoljno poklopaca u usku vreću kao što je ova,

Ispunjenu vreću uspravi evo ovako,

Vrh vreće ovako preklopi,

Otkini dovoljno dug komad ljepljive vrpce

     i zalijepi je ovako,

A onda ih slaži jednu uz drugu, evo ovako.”


Koliko njih me promatra kako gledam u ženu

     koja me uči poslu koji trebam obavljati

Prisjećajući se svoga prvog dana na poslu,

Prisjećajući se da su se pitali što li je ta žena osjećala

     kad ih je za jednu jedinu minutu obučila

     poslu kojeg je obavljala cijeloga života,

Hitro im pokazavši sve što su trebali znati?

Koliko njih se još može sjetiti tko su tada uistinu bili

     dok su nastojali preživjeti?

Upiši ime i prezime, adresu, broj telefona, godine starosti,

     spol, rasu

Jesi li samac ili si oženjen, imaš li djece, roditelje, čime se bave

     ili od čega su umrli,

Priloži potvrdu zdravstvenog zavoda, potvrdu

     policijske uprave, potvrdu vojnog odsjeka, broj

     socijalnog osiguranja, dokle si dogurao u obrazovanju,

     gdje si sve radio, zašto si dao otkaz ili bio otpušten,

     vlastoručnim potpisom jamčim da je sve napisano istina,

     razgovor, zatim slijedi dugo čekanje,

     telefonski poziv »dobili ste posao« –

Mogu li se još uvijek sjetiti onog trena dok prolaze

     kroz tvornicu do mjesta na kojem će raditi,

     tada tako stranom a sada dobro poznatom?


Hala je velika poput nogometnog igrališta.

U njoj su raspoređene 24 prese koje iz ručno umetnutih aluminijskih ploča

     izbacuju gotove poklopce za limenke.

Tu 10 posebnih strojeva u vrhove poklopaca

      neprestano utiskuje otvarače na povlačenje.

Strojevi koji su veliki koliko i lokomotive

     i zaglušniji od najzaglušnijih rock grupa,

Toliko su bučni da oglušite bez prigušivača za uši,

     a jedini mogući način sporazumijevanja jest gestikuliranjem,

Ili da vam se približim uz uho kao da vam povjeravam neku tajnu –

     povik mojih skupljenih dlanova slabiji od šapata.


Sada započinje film o meni i svakodnevnom rintanju.

Vidim se kako ulazim u tvornicu i odlazim na mjesto

     za kojim ću raditi.

Vidim se kako namještam prigušivač za uši kako bih smanjio

     zaglušujuću buku.

Vidim ženu koja mi je za jednu jedinu minutu pokazala posao

     kojeg je čitavog života obavljala

I kako sam preuzeo posao, i onog časa kad je otišla kako sam

     nespretno počeo, i poklopci se rasuli po podu

I kad je nadzornik žurno došao k meni, ja mu doviknuo –

     »Nešto nije u redu! Prebrzo je!

     Nitko ne može raditi pri ovoj brzini!«

Kakav mi je pogled uputio i kakav su mi pogled uputili svi ostali

     koji nisu mogli čuti što sam kazao ali su mogli pogoditi.

Progutavši knedlu, pomislio sam, ova »Kaskaderska ekshibicija«

     mora se izvoditi osam sati

     prije no što umobolna sirena za prestanak rada

     označi utješnu nagradu.


Ali brže no što sam mislio, ovladao sam ritmom,

     preobrazivši se u letećeg derviša,

I ne mogu poreći da sam bio uzbuđen tim napretkom

     od nespretnosti do umješnosti –

Premda su me stari radnici mrko gledali

     kao da su mi trebale godine da bih naučio sve finese.

Ali zadugo nakon što se moj ponos zbog umješnosti u obavljanju posla

     pretvorio u križanje dana u kalendaru

     svake noći bih navio budilicu

                 kako bih se ujutro probudio, isključio je,

     ustao, jeo, otišao, radio, jeo, radio, vratio se, jeo, spavao,

I svakog ubogog radnog dana gledao sam

     u niz strojeva preda mnom,

     u niz strojeva iza mene,

Za svakim je stajao radnik koji je radio isto što i ja,

     i obavljao isti posao koji sam ja obavljao,

Radeći pod budnim okom kontrolnog sata

     čija se sekundna kazaljka nikad ne prestaje okretati.


I tako, dok me je nadglednik motrio krajičkom oka

     i dok sam ja njega motrio krajičkom oka

     pretvarajući se da radim najbolje što mogu

           i ne primjećujem da kontrolira kako radim,

Uživao sam u riječima koje ću zapisati,

     smišljajući ih u tvornici gdje ih nitko nije mogao čuti

     jer gutala ih je halabuka u ekstazi podmazanih strojeva

           dok sam predvodio povorke nagih sluga

     govoreći atenijske epitafe, sa svijećama u rukama.


Da biste napisali ovu pjesmu, da biste riječ lijepo unijeli u Tvornicu

Nikad ne smijete zaboraviti da su poklopci tek izašavši iz prese

     vreli, i nevjerojatno skliski.

Nikad ne smijete zaboraviti da svaka tuba sadrži 350 poklopaca

     a svaki sanduk 20 tuba i da svakog dana ispunim 40 sanduka

Samo kroz moje ruke prođe 280.000 poklopaca dnevno –

     golemi aluminijski crv gotovo dva kilometra dug

     uvlači se u truplo Amerike.

Nikad ne smijete zaboraviti da 14.000.000 limenki iziđe iz

     samo jedne tvornice svakog dana!

5.111.000.000 limenki iziđe iz samo jedne tvornice svake godine!

Iz godine u godinu više je odbačenih limenki

    no ljudskih bića na ovom planetu!

Svakog trena, pri svakom otkucaju vašeg srca

     strojevi neprekidno rade.

Svaki put kad začujete pianissimo

     zaglušujući strojevi ne prestaju raditi.

Već ste više vremena proveli radeći ovdje

    nego vodeći ljubav,

Više ste vremena proveli radeći ovdje nego izležavajući se

     na padini brijega gledajući u nebo.

Svaku od vaših omiljenih knjiga morate krijumčariti

     unoseći je ovdje, da biste upili i prenijeli mudrost,

Misleći na one koji su ovdje radili prije vas

     kao i na one koji će raditi poslije vas.

Morate kazati – »Ako ne budem radio ovdje

     neću moći napisati ovu pjesmu«.

I upitavši se – »Kakav je to vonj?« morate ga upamtiti

     u odjeći, na koži, u plućima

     i kad vjetar zapuše kroz otvoreni prozor vaše spavaće sobe

           osjetiti vonj tvornice.

Jednu stvar morate neminovno shvatiti – strojevi i radnici su

           poput pjesnika i čitatelja:

     pjesnici jedu čelične ploče i izbacuju ih kao riječi

           koje su krajnji proizvodi ambalaže,

Čitatelj stoji na istom mjestu, premješta se s noge na nogu

     i pakira sanduk za sandukom,

Tražeći neku falinku kako bi bučni stroj barem kratkotrajno mogao biti

     ušutkan dok ga mehaničari u bijelim radnim kutama žurno popravljaju

     nalik na liječnike oko bolesnog predsjednika, kako bi se i on mogao

     odmoriti, popiti piće, posrati se, polizati karamelu,

           načas pogledati u sumrak koji obasjava drugu smjenu,

           promatrajući čuvara koji spušta zastavu.


Da biste porodili ovu maternicu, da biste za Kontinentalnu kompaniju za

     proizvodnju limenki učinili ono što je Walt Whitman učinio za Ameriku,

Morate što češće slaviti odjel za popravak strojeva!

Morate dangubiti nadgledajući aluminijski disk!

Morate opjevati kvalitetno obavljanje dosadnog posla

     ne zaboravljajući da ondje gdje danas stojite

     tu ste bili jučer

     a biti ćete i sutra.

Zato, nakon što vas samoubojstvo provede kroz ogoljeno zrcalo

     a poezija izazove da se naglavce bacite u nebo,

Nakon što ste napamet naučili otkrića vatre, oruđa, govora,

     poljoprivrede, industrije,

I imena svih izumitelja, sve izume i datume

     u posljednjih 10.000 godina i dobili odličnu ocjenu iz Povijesti,

I nakon što vam se neprestana historija ljudskog ratovanja

     zagledala u oči,

Suočeni s osmrtnicom ljudskosti,

Uhvaćeni u samrtnom hropcu svijeta,

     zbog pogrebnih zvona zagađenja,

     zbog posmrtnih zvona prenapučenosti,

     zbog tvornica koje su samrtni odri Prirode

           i žarišta bombi,

Nakon što ste spoznali groblje elegija,

     besmrtnost crva

     i požrtvovnost sunca,

Tada, Antleru, ili kako se već zovete,

Izdašno uživajte u povratku za stroj

     da biste zaboravili pogled s nebodera monetarne vlasti,

     da biste zaboravili gazde ljudskog gladovanja

           te guzate trbušine koje slave boga Bogatstva,

     da biste zaboravili natpis iznad ulaza u Auschwitz

           RAD OSLOBAĐA ČOVJEKA,

     da biste zaboravili da radeći ovdje sudjelujete u

           ubojstvu Zemlje,

     da biste zaboravili ptice koje pjevaju osam sati dnevno

           maštajući plaće dostojne crva,

     da biste zaboravili koliko morate biti stari

           da biste postali bogati i mladi prije no što umrete,

     da biste zaboravili da je majka koja vas budi

           iz ovog noćnog košmara

           tek san –

Zato vas ništa što zovemo život ne smije izjedati mislima o smrti

     i jedina dužnost koju imate prema ljudskoj vrsti

           jest provjera mogućih nedostataka na poklopcima limenki.

 hqdefault

 

Čitaj dalje