Piše: James Laughlin

ZEMLJA NADE (1)

  ŠTO OLOVKA PIŠE James Laughlin Ime Jamesa Laughlina zauzima ne samo jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti američkog nakladništva nego i sasvim izdvojeni položaj u panteonu znamenitih američkih pjesnika. Malo tko je u povijesti američke književnosti u tako ranoj mladosti ušao u svijet literature a tako kasno počeo objavljivati svoju poeziju kao James Laughlin. … Čitaj dalje

Piše: Antler (Brad Burdick)

TVORNICA (2)

http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/tvornica-1




 

“Jedino što moraš činiti jest stajati ovdje

     i pakirati poklopce dok izlaze ispod prese

     i svako malo provjeriti nema li neki s greškom.

Naguraj dovoljno poklopaca u usku vreću kao što je ova,

Ispunjenu vreću uspravi evo ovako,

Vrh vreće ovako preklopi,

Otkini dovoljno dug komad ljepljive vrpce

     i zalijepi je ovako,

A onda ih slaži jednu uz drugu, evo ovako.”


Koliko njih me promatra kako gledam u ženu

     koja me uči poslu koji trebam obavljati

Prisjećajući se svoga prvog dana na poslu,

Prisjećajući se da su se pitali što li je ta žena osjećala

     kad ih je za jednu jedinu minutu obučila

     poslu kojeg je obavljala cijeloga života,

Hitro im pokazavši sve što su trebali znati?

Koliko njih se još može sjetiti tko su tada uistinu bili

     dok su nastojali preživjeti?

Upiši ime i prezime, adresu, broj telefona, godine starosti,

     spol, rasu

Jesi li samac ili si oženjen, imaš li djece, roditelje, čime se bave

     ili od čega su umrli,

Priloži potvrdu zdravstvenog zavoda, potvrdu

     policijske uprave, potvrdu vojnog odsjeka, broj

     socijalnog osiguranja, dokle si dogurao u obrazovanju,

     gdje si sve radio, zašto si dao otkaz ili bio otpušten,

     vlastoručnim potpisom jamčim da je sve napisano istina,

     razgovor, zatim slijedi dugo čekanje,

     telefonski poziv »dobili ste posao« –

Mogu li se još uvijek sjetiti onog trena dok prolaze

     kroz tvornicu do mjesta na kojem će raditi,

     tada tako stranom a sada dobro poznatom?


Hala je velika poput nogometnog igrališta.

U njoj su raspoređene 24 prese koje iz ručno umetnutih aluminijskih ploča

     izbacuju gotove poklopce za limenke.

Tu 10 posebnih strojeva u vrhove poklopaca

      neprestano utiskuje otvarače na povlačenje.

Strojevi koji su veliki koliko i lokomotive

     i zaglušniji od najzaglušnijih rock grupa,

Toliko su bučni da oglušite bez prigušivača za uši,

     a jedini mogući način sporazumijevanja jest gestikuliranjem,

Ili da vam se približim uz uho kao da vam povjeravam neku tajnu –

     povik mojih skupljenih dlanova slabiji od šapata.


Sada započinje film o meni i svakodnevnom rintanju.

Vidim se kako ulazim u tvornicu i odlazim na mjesto

     za kojim ću raditi.

Vidim se kako namještam prigušivač za uši kako bih smanjio

     zaglušujuću buku.

Vidim ženu koja mi je za jednu jedinu minutu pokazala posao

     kojeg je čitavog života obavljala

I kako sam preuzeo posao, i onog časa kad je otišla kako sam

     nespretno počeo, i poklopci se rasuli po podu

I kad je nadzornik žurno došao k meni, ja mu doviknuo –

     »Nešto nije u redu! Prebrzo je!

     Nitko ne može raditi pri ovoj brzini!«

Kakav mi je pogled uputio i kakav su mi pogled uputili svi ostali

     koji nisu mogli čuti što sam kazao ali su mogli pogoditi.

Progutavši knedlu, pomislio sam, ova »Kaskaderska ekshibicija«

     mora se izvoditi osam sati

     prije no što umobolna sirena za prestanak rada

     označi utješnu nagradu.


Ali brže no što sam mislio, ovladao sam ritmom,

     preobrazivši se u letećeg derviša,

I ne mogu poreći da sam bio uzbuđen tim napretkom

     od nespretnosti do umješnosti –

Premda su me stari radnici mrko gledali

     kao da su mi trebale godine da bih naučio sve finese.

Ali zadugo nakon što se moj ponos zbog umješnosti u obavljanju posla

     pretvorio u križanje dana u kalendaru

     svake noći bih navio budilicu

                 kako bih se ujutro probudio, isključio je,

     ustao, jeo, otišao, radio, jeo, radio, vratio se, jeo, spavao,

I svakog ubogog radnog dana gledao sam

     u niz strojeva preda mnom,

     u niz strojeva iza mene,

Za svakim je stajao radnik koji je radio isto što i ja,

     i obavljao isti posao koji sam ja obavljao,

Radeći pod budnim okom kontrolnog sata

     čija se sekundna kazaljka nikad ne prestaje okretati.


I tako, dok me je nadglednik motrio krajičkom oka

     i dok sam ja njega motrio krajičkom oka

     pretvarajući se da radim najbolje što mogu

           i ne primjećujem da kontrolira kako radim,

Uživao sam u riječima koje ću zapisati,

     smišljajući ih u tvornici gdje ih nitko nije mogao čuti

     jer gutala ih je halabuka u ekstazi podmazanih strojeva

           dok sam predvodio povorke nagih sluga

     govoreći atenijske epitafe, sa svijećama u rukama.


Da biste napisali ovu pjesmu, da biste riječ lijepo unijeli u Tvornicu

Nikad ne smijete zaboraviti da su poklopci tek izašavši iz prese

     vreli, i nevjerojatno skliski.

Nikad ne smijete zaboraviti da svaka tuba sadrži 350 poklopaca

     a svaki sanduk 20 tuba i da svakog dana ispunim 40 sanduka

Samo kroz moje ruke prođe 280.000 poklopaca dnevno –

     golemi aluminijski crv gotovo dva kilometra dug

     uvlači se u truplo Amerike.

Nikad ne smijete zaboraviti da 14.000.000 limenki iziđe iz

     samo jedne tvornice svakog dana!

5.111.000.000 limenki iziđe iz samo jedne tvornice svake godine!

Iz godine u godinu više je odbačenih limenki

    no ljudskih bića na ovom planetu!

Svakog trena, pri svakom otkucaju vašeg srca

     strojevi neprekidno rade.

Svaki put kad začujete pianissimo

     zaglušujući strojevi ne prestaju raditi.

Već ste više vremena proveli radeći ovdje

    nego vodeći ljubav,

Više ste vremena proveli radeći ovdje nego izležavajući se

     na padini brijega gledajući u nebo.

Svaku od vaših omiljenih knjiga morate krijumčariti

     unoseći je ovdje, da biste upili i prenijeli mudrost,

Misleći na one koji su ovdje radili prije vas

     kao i na one koji će raditi poslije vas.

Morate kazati – »Ako ne budem radio ovdje

     neću moći napisati ovu pjesmu«.

I upitavši se – »Kakav je to vonj?« morate ga upamtiti

     u odjeći, na koži, u plućima

     i kad vjetar zapuše kroz otvoreni prozor vaše spavaće sobe

           osjetiti vonj tvornice.

Jednu stvar morate neminovno shvatiti – strojevi i radnici su

           poput pjesnika i čitatelja:

     pjesnici jedu čelične ploče i izbacuju ih kao riječi

           koje su krajnji proizvodi ambalaže,

Čitatelj stoji na istom mjestu, premješta se s noge na nogu

     i pakira sanduk za sandukom,

Tražeći neku falinku kako bi bučni stroj barem kratkotrajno mogao biti

     ušutkan dok ga mehaničari u bijelim radnim kutama žurno popravljaju

     nalik na liječnike oko bolesnog predsjednika, kako bi se i on mogao

     odmoriti, popiti piće, posrati se, polizati karamelu,

           načas pogledati u sumrak koji obasjava drugu smjenu,

           promatrajući čuvara koji spušta zastavu.


Da biste porodili ovu maternicu, da biste za Kontinentalnu kompaniju za

     proizvodnju limenki učinili ono što je Walt Whitman učinio za Ameriku,

Morate što češće slaviti odjel za popravak strojeva!

Morate dangubiti nadgledajući aluminijski disk!

Morate opjevati kvalitetno obavljanje dosadnog posla

     ne zaboravljajući da ondje gdje danas stojite

     tu ste bili jučer

     a biti ćete i sutra.

Zato, nakon što vas samoubojstvo provede kroz ogoljeno zrcalo

     a poezija izazove da se naglavce bacite u nebo,

Nakon što ste napamet naučili otkrića vatre, oruđa, govora,

     poljoprivrede, industrije,

I imena svih izumitelja, sve izume i datume

     u posljednjih 10.000 godina i dobili odličnu ocjenu iz Povijesti,

I nakon što vam se neprestana historija ljudskog ratovanja

     zagledala u oči,

Suočeni s osmrtnicom ljudskosti,

Uhvaćeni u samrtnom hropcu svijeta,

     zbog pogrebnih zvona zagađenja,

     zbog posmrtnih zvona prenapučenosti,

     zbog tvornica koje su samrtni odri Prirode

           i žarišta bombi,

Nakon što ste spoznali groblje elegija,

     besmrtnost crva

     i požrtvovnost sunca,

Tada, Antleru, ili kako se već zovete,

Izdašno uživajte u povratku za stroj

     da biste zaboravili pogled s nebodera monetarne vlasti,

     da biste zaboravili gazde ljudskog gladovanja

           te guzate trbušine koje slave boga Bogatstva,

     da biste zaboravili natpis iznad ulaza u Auschwitz

           RAD OSLOBAĐA ČOVJEKA,

     da biste zaboravili da radeći ovdje sudjelujete u

           ubojstvu Zemlje,

     da biste zaboravili ptice koje pjevaju osam sati dnevno

           maštajući plaće dostojne crva,

     da biste zaboravili koliko morate biti stari

           da biste postali bogati i mladi prije no što umrete,

     da biste zaboravili da je majka koja vas budi

           iz ovog noćnog košmara

           tek san –

Zato vas ništa što zovemo život ne smije izjedati mislima o smrti

     i jedina dužnost koju imate prema ljudskoj vrsti

           jest provjera mogućih nedostataka na poklopcima limenki.

 hqdefault

 

Čitaj dalje

Piše: Antler (Brad Burdick)

TVORNICA (1)

  I. Antler Poema »Tvornica« koju tvori trinaest poglavlja, prvi put je objavljena 1980. godine u izdanju nakladničke kuće »City Lights« i do danas je u Sjedinjenim Državama doživjela brojna ponovljena izdanja a prevedena je i na mnoge jezike diljem svijeta. O njezinom autoru, Antleru, i dan danas znamo jako malo tj. tek onoliko koliko … Čitaj dalje

Piše: Boris Marić

globalizacija

Neosporno Neosporna činjenica Moja je snaga Nesreća koju svijet u sebi nosi Temelj je pisanog traga O potrebi za zlom U ljudima Ali moj zanos Još vjeruje tvom Zreli smo za ludnicu U crnoj hronici Na prvim stranama Mi ližemo slike Ljudi sa ranama.   Oneirologija U noć umotane, iscrpljene greške Beskorisne leže u razini … Čitaj dalje

Piše: Đorđe Aćimović

UNAKAŽENA SADAŠNJOST KOJA OPALESCIRA RUDIMENTOM ODSJAJA

Uskoro bih mogao imati budućnost Uskoro bih mogao odavde da se selim, sultan Selim I, Turska, Ruska ili Pruska carevina, ne znam kome više želim Uskoro bih mogao tek tako da ležim Uskoro bih mogao da napipam svaku svoju kost Uskoro bih mogao imati krmenadlu uz pire Uskoro bi Pirove pobede mogle prestati nositi venac … Čitaj dalje

Piše: Ernesto Cardenal

NULTI ČAS (2)

SPASIO SI ME OD MAFIJE U tebe se Gospodine ufam neka se zna,                 Spasio si me od mafije U tvoje ruke predajem svoj duh Spasio si me o Gospodine                         Bože istiniti Ti prezireš one koji slijede lažne idole i nalogodavce zla            ali ja se samo u tebe uzdam, Gospodine Nisi me izručio … Čitaj dalje

Piše: Siniša Puač

Na času narodne epike

    Dobrodošli na izložbu mitova Sve je besplatno Iz budžeta vaših roditelja Kneževa večera zabluda Sve piše se u dnevnik Na ekranima Magmatska frustracija Golema sinonimija Ocene moćnika su dijagnoze Hroničnih boleština I svaki stih je tenzija Između izdajnika i patriota Pateći od srca Umesto bajpasa Gajimo guje u nedrima. Ništa još nije gotovo … Čitaj dalje

Piše: Igor Đorđević

Odbrana sveta

  ODBRANA SVETA NEKOME SMETA AL’ NAŠA JE DUŽNOST SVETA – DA SE BAVIMO ODBRANOM SVETA   Jadovi-pesnici Dobri ortaci Šalju jedni drugima Pisma-abere Namakli smo kintu Sakupili novce Pomogli su fondovi Dale su države Okupljanje omogućeno Smeštaj plaćen Hrana je džabe Malo ćemo razgovarat’ Puno se smejat’ Vreme je da se vidimo Nismo odavno … Čitaj dalje

Piše: Ernesto Cardenal

NULTI ČAS (1)

NA MJESTU ZVANOM HARMONIJA Ernesto Cardenal Velečasni Ernesto Cardenal Martinez rođen je 20. siječnja 1925. godine u mjestu Granada u Nikaragvi. Jedan je od najvećih živućih pjesnika na svijetu, katolički svećenik, revolucionarni aktivist, ljevičar, mlađi prijatelj i učenik Thomasa Mertona, osnivač kontemplativne duhovne zajednice Naša Gospa od Solentiname, ministar kulture u Nikaragvi u razdoblju od … Čitaj dalje

Piše: Boris Marković

VAŠA RUŽNOĆA, GOSPODINE!

Ružnoća jednog gospodina se otrgla kontroli I sada slobodno pršti svuda okolo, Izaziva gađenje, gušenje i strah. Zasenila je razum ljudi, napala decu u školi, Zaskočila bilborde i tv ekrane Razmahala se na sve strane.   Zbog ružnoće jednog gospodina sada mnogi misle da su lepi što im u neku ruku pomaže da izađu na … Čitaj dalje