Piše: Đorđe Aćimović

MART, MESEC SMRTI KOJE SE PAMTE

Neprimetna radijacija prošlosti zrači u fonu, reklo bi se podmuklo, bez boje ukusa i mirisa, svaki put kada se ima vremena za bezvredno razmišljanje. Primeti se da je tu, uvek iz nečijeg prethodnog kazivanja. Vreme poluraspada je već odavno prošlo. Vreme. Davno prošlo vreme. Vreme koje proganja rasparčane konstelacije ljudi koji su činili jedan mali … Čitaj dalje

Piše: Wang Wei (701.-761.)

Dolina vladara besmislenosti

Rano ujutro, zašavši u bistre vode jezera U čamcu, nošen strujom, zašao sam u Bijelo jezero, ponos grada, zatim veslajući prolazim seoskim rukavcima pokraj dvorišnih vrata, dim iz kućnih ognjišta širi se nad vodom. Prelazim obližnju granicu, lokalni običaji se mijenjaju, i način na koji ljudi govore. Kasna je jesen, ravnice su plodne, zorom osvijetljene … Čitaj dalje

Piše: Jelena Anđelovska

09:99

D&D   Prostranstvo hodnika tera na galop pitam se koji je dan koliko je sati odakle sam sletela hale me nose nema puno ljudi da žure osim modeli na bilbordima da stignu belačka lica da uđu. Izlaz C16. Čekam torbu. Mladi policajci vode mladog psa, veliko šmrkalo droge superšpijun poznato njuškalo, oseti sendviče u mojoj … Čitaj dalje

Piše: Hsieh Ling-yun (385.-433.)

Jer ja sam izabrao slobodu radije nego svjetske brige

http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/pijuci-osamljen-za-dugotrajne-kise/ Uspinjući se na Zelenu liticu u gorju Yung-chia   Uvodna reč T’ao Ch’ien i njegov suvremenik Hsieh Ling-yün (385.-433.) često se spominju kao prvi doista veliki i značajni starokineski pjesnici čija je glavna pjesnička tema bila sama priroda. U drevnoj Kini, planine nisu predstavljale samo prirodne već i svete objekte: bile su i doslovce … Čitaj dalje

Piše: Saša Ćirić

~ ~ ~

  Nedeljna jutra su mirnija od drugih, mada ni jedno ne pamtim. Rečni galebovi krešte isto koliko i morski, u ranu zoru, u jatu. Treba biti privilegovan nesanicom i dočekati zoru očima koje nisu hodale u snu. Blaženstvo tišine pruža mogućnost da čuješ vetar, prvi zrak sunca, motor u daljini, treperenje lišća. Čelo je teško … Čitaj dalje

Piše: Anonim

Volim devedesete

Na trenutak sam se vratio u devedesete. Ne treba preterivati sa snagom i opsegom flešbekova, bio je to tek trenutni blesak. Ali bilo je intenzivno. Čovek se retko vara, nema bekstva pred terorom realnog, otuda posezanje za supstancama koje izobličavaju percepciju i podstiču zaptivene strahove i ushićenja. Već sama činjenica da sam imao slušalice u … Čitaj dalje

Piše: Tomica Ćirić

čistoća je pola zdravlja

sistem je bubanj u rotaciji sistem je program koji vam određuje tip ideološkog pranja prema vrsti materijala ne zaboravimo broj obrtaja klasne centrifuge problem prenatrpanosti socijalnog veša mogućnost poskakivanja mašine sistem koristi i pregradice u jednu se sipa medijski omekšivač u drugu predizborne gromuljice praška za veš u treću ekskluzivno izbeljivač za nacionalne manjine čuvajte … Čitaj dalje

Piše: T'ao Ch'ien (365.-427.)

Pijući osamljen za dugotrajne kiše

Iznova kod kuće među vrtovima i poljima Uvodna beleška Od svih kineskih dimenzija, vremensku je gotovo najteže prilagoditi europskom načinu razmišljanja: ona je i najodgovornija za tolike razlike u psihološkoj perspektivi. Prve povijesno dokazane spomenike kineskog pjesništva nalazimo u drugom tisućljeću prije naše ere; naime, kinesko je pjesništvo, uz indijsko i hebrejsko, najstarije na svijetu. … Čitaj dalje

Piše: Igor Đorđević

KONTRA

OBUKA I Organizujem reči Treniram ih u kampu Obučavam reči anarhiste Odlučne Oštre Spremne na žrtvu Autodestruktivne napadače Rušitelje ustaljenog poretka Treniram reči samoubice                       Diverzante                       Gerilce                       Asasine                       Snajperiste                       Nindže                       Fataliste                       Kamikaze                       Očajnike                       Ludake Za Zadatke Promene              Reda i poretka               Stvari                 Odnosa i stvarnosti … Čitaj dalje

Piše: Marijana Jovelić

ZUBI

    ZUBI Vlaga u mojim ustima upija toplotu tela. Usne se hlade do tačke mržnjenja. Kažu, vreme leči sve. Zašto onda povreda boli tek kada se ohladi? Ne mokrim. Suze su mi oskudne. Nisam okrutna. To se moje žedno telo bori da zadrži vodu. Kada lјudi ubiju slonicu, odsecaju joj glavu. Potom je zakopaju … Čitaj dalje